Sama fermentacija započinje nakon 1-4 dana nakon punjenja i u početku je usporena. Kroz nekoliko dana kvasac započinje intenzivno sa svojim radom tako da otprilike 20-tak dana nakon punjenja imamo vrhunac sekundarne fermentacije kada se stvara najviše CO₂. Tijekom cijelog perioda trajanja sekundarne fermentacije boce nije poželjno dirati, tresti, izlagati temperaturama iznad 20°C. Kontrola boca se redovito vrši u pravilu 3-7 dana unutar kojih mora biti vidljiv porast pritiska i aktivnost kvasaca. Nakon dva mjeseca, ponekad i tri, sekundarna fermentacija završava. Nakon fermentacije u bocama zaostaje kvaščev talog. Pjenušac je gotov, međutim da bi dobili kvalitetno prirodno pjenušavo vino potrebno je da pjenušac odleži na kvascima minimalno 9 mjeseci. Što je odležavanje pjenušaca na kvascu duže to je kvaliteta pjenušca veća. Tim odležavanjem omogućava se dubinsko otapanje CO₂ u vinu, odnosno postiže da pjenušac ima ujednačeno otpuštanje mjehurića, koji su vrlo sitni i dugotrajni.

Nakon odležavanja boce idu na okretanje koje može biti ručno ili strojno. Danas je sve popularnije strojno okretanje, jer se taloženje odvija praktični bez ručnog rada, u kraćem vremenskom razdoblju i puno je kvalitetnije nego kod ručnog okretanje. Svaki proizvođač  sam odlučuje o trajanju tog odležavanja na kvascima, a veliki utjeca na odluku imaju ne samo kvaliteta vina i kvasaca, već i zahtjevi tržišta. Naime u Hrvatskoj su više traženi pjenušci koji su na kvascu ležali u prosjeku 1 godinu (”mladi pjenušci”), od onih koji odlažavaju 4 i više godina. U svijetu su jako cijenjeni i skupi pjenušci i Champagne koji dugo odležavaju na kvascima naročito ako se radi o iznimnim berbama u slučaju vintage Champagne ( Moët & Chandon 2002. i Dom Pérignon 2002.). Ova godina označava godinu berbe, a oni su do dolaska na tržište nalazili se u fazi odlažavanja na kvascima, neposredno prije dolaska na tržište išli su u proces degoržiranja i stavljanja plutenog čepa.

U idućem nastavku govoriti ćemo o degoržiranju.

Kao i kod vina kvaliteta samoga pjenušca stvara se već u vinogradu, točnije u grozdu. Grožđe od kojeg će se proizvesti bazno vino, a kasnije pjenušavo mora zadovoljvati neka svojstva. U proizvodnji grožđa za pjenušava vina sama količina šećera/sladora je možda manje bitna od kiselina koje su u stvari i samo ”tijelo” pjenušca. Kiseline su te koje moraju osigurati svježinu kao jednu od najvećih osobima pjenušavog vina. Neću se sada baviti brojkama koliko je to grama kiselina ili sladora po litri potrebno, jer to je poprilično opsežna tema iz enokemije s kojom ne bih željela sve vas ljubitelje pjenušavih vina opterečivati. Enokemijom se možda pozabavim u nekoj od idućih tema. U pravilu se u krajevima gdje je mediteranska klima grožđe za pjenušava vina ranije bere od uobičajenog. U kontinentalnim krajevima za većinu sorata ta berba je u isto vrijeme kad i berba grožđa za mirna vina, međutim to najčešće varira od godine do godine.  Sam proces berbe jednak je kao i u proizvodnji vina, kao i prerada grožđa. Naravno svaki proizvođač sam odlučuje da li će imati ručnu ili mehaniziranu berbu, da li će koristiti hladnu maceraciju, samotok, prešanje pod visokim pritiscima… dakle tehnologiju onih prvih zadvata u preradi grožđa proizvođač bira sam s obzirom na mogućnosti i znanje koje ima, ali i krajnji cilj koji želi postići. Svaki od tih postupaka u većoj ili manjoj mjeri utjeće na krajnji proizvod. Ono što proizvođače pjenušaca često muči prilikom berbe je sama spoznaja da će od tog grožđa dobiti kvalitetan pjenušac po klasničnoj metodi vrenja u boci najranije za dvije i pol do tri godine. Pri tome dosta je teško pratiti nove trendove na tržištu, potrebe konzumenata, ali i predvidjeti potražnju, što je u slučaju proizvodnje mladih mirnih vina dosta pojednostanjeno. Nakon berbe slijedi alkoholna fermentacija. Opet napominjem sam tijek vinifikacije ovisi od proizvođača do proizvođača, ali ono što slijedi nakon proizvodnje mirnog vina koji se u slučaju pjenušave proizvodnje naziva ”baznim vinom”, e to je nešto što svi proizvođači slijede istim redosljedom…

Bazno vino potrebno je stabilizirati naročito na bjelančevine i kiseline (još jedan opsežan dio enokemije!). Nakon toga slijedi filtracija i priprema za sekundarnu fermentaciju. Poznato je da se većina pjenušaca proizvodi mješanjem odnosno kupažiranjem dvije do tri sorate (rijetko više) ili pak od čiste sorte (Blanc de blancs i Blanc de noir). To kupažiranje može se obaviti u nekoliko faza proizvodnje: prvo je već u berbi što je svakako praktično i jednostavnije zbog kapaciteta podruma, međutim tu nikad ne možete znati točan omjer pojedine sorte zbog razlike u randmanima (udjelu mošta u ukupnoj težini grozda, za većinu sorata je od 70 do 85%) . Druga faza je nakon prešanja da se kupažiraju moštevi ili mlado vino, no tu se kao problem pojavljuje razlika u vremenu dozrijevanja grožđa samim time i termina berbe pa se moštevi odnosno vino ponekad ne može kupažirati u jednakoj fazi (kod nekih alkoholna fermentacija tek počinje a kod drugog-trećeg završava ili je završila). Treća mogućnost je u procesu proizvodnje; znači u bilo kojem momentu pri bilo kojem pretoku, ali problem može stvoriti različita stabilnost vina (neka vina zahtjevaju duži period stabilizacije i trebaju veće količine stabilizatora ili niže temperature ako govorimo o kiselinama). I četvrta mogućnost je nakon filtriranja, kada se kupažira već gotovo bazno vino neposredno prije punjenja. Ova mogućnost je možda i najbolja, međutim problem je što zahtjeva veći kapacitet podruma (više bačvi različitih zapremnina) uz to potrebno je dobro izmješati različite vrste vina kako bi u konačnici bazno vino bilo ujednačeno dok se kod drugih mogućnosti to događa prilikom pretoka.

Kad je bazno vino spremno, neposredno prije punjenja potrebno je pripremiti ”tiražni liker” odnosno smjesu baznog vina, šećera i kvasca koji će pokrenuti sekundarnu fermentaciju. Tiražni liker se dodaje u bazno vino na dan kada se vrši punjenje u boce. Smjesa tiražnog likera i vina mora biti ujednačena i dobro izmješana kako bi svaka boca dobila dostatnu količinu kvasca i šećera.  Kvasac koji se koristi u proizvodnji pjenušaca je specijalizirani i posebno selekcionirani kvasac (najpoznatiji je iz pokrajine Champagne), koji mora biti ”snažan”. Razlog zašto taj kvasac mora biti namjenjen proizvodnji pjenušaca je taj što on dolazi u sredinu (bazno vino) koje ima relativno visoku kiselost i već određeni postotak alkohola (obično od 8 do 11vol%). Taj kvasac ne smije prestat ”s radom”  uslijed sekundarne fermentacije. Vrlo često proizvođači koriste i kvasce koji se inače upotrebljavaju u proizvodnji vina za alkoholnu fermentaciju, međutim postoji mogućnost da sekundarna fermentacija ne bude odrađena do kraja, odnosno da kvasac odumre prije nego započne proizvodnju pjenušca. Što je svakako veliki problem u proizvodnji.

Kad su bazno vino i tiražni liker izmješani počinje proces punjenja u boce. Ono obično započinje u roku 1-2 sata nakon stavljanja tiražnog likera u  bazno vino…

…nastavak slijedi…

Povijest
Zumba je nastala sasvim slučajno sredinom ’90 godina u Kolumbiji. Alberto Beto Perez, fitness instruktor, jedan dan je na svoj aerobic sat zaboravio ponijeti CD sa glazbom za aerobic. Jedino što je imao bio je CD sa latino glazbom uz koju je odrastao. Počeo je improvizirati i svojom spontanom improvizacijom zaludio vježbače kojih je iz dana u dan bilo sve više. 2001 svoj je plesni fitness donio u Miami, dao mu ime Zumba®. Kako je bilo sve više zainteresirani, nastali su treninzi za Zumba® instruktore, Zumbawear® odjeća, glazbenici su počeli raditi glazbu samo za Zumbu… Izazvana je prava revolucija.
Želite li biti dio nje i u uključiti se u Zumba® način života, treninzi se mogu pronaći u gotovo svim teretanama i studijima diljem svijeta. Jedino pripazite da je instruktor licenciran za Zumba® fitness.

(Fotografije su isključivo vlasništvo Mario Poje te su nam dane na korištenje za ovaj članak.)

Na natječaj su se mogli prijaviti svi građani Siska, bez obzira na fotografsko iskustvo. Pristiglo je sedamdesetak radova, a odabrane su 44 fotografije za ovu izložbu.

Predsjednik foto kluba Siscia Obscura, Miroslav Arbutina – Arbe otvorio je ovu izložbu prigodnim govorom te naglasio kako je iznimno zadovoljan brojem posjetitelja koji su prisustvovali otvorenju. Govor je održao i gospodin Anto Rajić, pročelnik gradskog ureda za zaštitu okoliša.

Izložba će biti otvorena do 30.04.2012.

Fotografije: Hrvoje Mareković / Maja Damjanović

Ukoliko tražite neki poklon, za vas smo pronašli još jedan prijedlog. Ručni radovi su uvijek posebni pokloni. Oni su rađeni s srcem i imaju svoju dušu i priču. U ovom članku vam predstavljamo Akaša anđele.

U ponudi imaju Anđele čuvare, Anđele s porukom, 3D anđele te Anđele magnete. Zanimljivo je da su dosta aktivni na društvenim mrežama. Tako ih možete pronaći na Facebooku, twitteru, Instagram i drugim mrežama. Više o anđelima možete vidjeti na internetskoj stranici www.akasa.com.hr

Prema najranijim zapisima o uzgoju vinove loze u pokraji Champagne, vinograde su na tom sjeveroistočnom dijelu Francuske prvi još u 5. stoljeću zasadili Rimljani. Vina su se u Francuskoj koristila u svim euharistijskim slavljima, a posebno mjesto imala su prilikom proslave krunidbe kraljeva.  Vinari pokrajine Champagne željeli su nadmašiti vina iz pokrajne Bourgogne (Burgundije) međutim zbog klimatskih prilika pretežito su se proizvodila vina s visokim udjelom kiselina, niskom razinom sladora, vrlo slabim aromama i lagane strukture. Najveći problem bilo je nedozrijevanje grožđa, kasni proljetni mrazevi i niske temperature. Upravo iz tih razloga započinju mijenjati tehnologiju proizvodnje vina. Proizvodnjom vina najčešće su se bavili benediktinci.

Prvi zapis o pjenušavom vinu potječe iz 1531. godine kada su benediktinci iz opatije Saint Hilaire (Carcassonne) proizveli sasvim slučajno pjenušac Blanquette de Limoux. U to vrijeme pjenušce su najčešće nazivali ”le vin du diable” (đavolje vino). Razlog tome bile su nesreće koje su se događale zbog visokih pritisaka koji su se stvarali u bocama i izazivali pucanje boca ili nekontroliranog izljetanje čepova uz glasne ekspolozije. Dugo godina nisu znali kako i zbog čega se pojavila ta iskričava pjenušavost vina, zbog koje je ono bilo vrlo ugodnog okusa. Tajnu te pjenušavosti otkrio je tek engleski znanstvenik i liječnik Christopher Merret, koji je istraživajući fermentacije otkrio da se dodavanjem šećera u vino izaziva druga fermentacija, a kao posljedica nje nastaje pjenušavo vino. Tek 1662. godine Christopher Merret u publikaciji Royal Society  detaljno opisuje proces proizvodnje pjenušavog vina, te u njemu taj proces naziva Methode champenoise.  Šest godina kasnije Dom Perignon (rođen 1638.) dolazi u opatiju Hautvillers (Epermey) i počinje se baviti proizvonjom Champagnea. U toj opatiji radi kao podrumar sve do svoje smrti 1715 godine. Iako nije izmislio Champagne Dom Perignonom proglašavaju stvaraocem pjenušaca 40. godina nakon što je Marret izdao svoju publikaciju.  Dom Perignona su tako nazvali, jer se tijekom svog života posvetio otkrivanju stvari koje su doprinjele poboljšanju i napretku proizvodnje pjenušaca. Neka od najpoznatijih njegovih otkrića svakako je žica kojom se pluteni čep učvrsti te se time spriječio nekontrolirani izlazak čepova danas kod nas poznatog naziva ”košarica”.  Također on je ustvrdio razlog zbog kojeg dolazi do pucanja boca i izljetanja čepova, te je stoga pokušavao izbječi sekundarnu fermentaciju odnosno proizvodio je pjenušce po Methode rurale. Ta metoda podrazumjevala je da se vino u alkoholnoj fermentaciji naglo hladi (najčešće vodom) i na taj način da mu se zaustavlja fermentacija, a vino ostaje pjenušavo. Dom Perignon je 1718. postavio pravila za proizvodnju među kojima su pravila da fini pjenušci se proizvode samo od sorte Pinot Noir (Pinot crni), da lozu od koje se dobiva grožđe za proizvodnju pjenušaca treba jako orezati, da se grožđe bere u hladnim i vlažnim uvijetima, a u preradi da se ne gnječi mehanički. Uz to mnogi su ga smatrali sljepcem zbog njegovog izraza ”slijepa degustacija vina” . Neka od njegovih otkriča i naziva i danas su u uporabi naravno u poboljšanome obliku, dok su neke njegove tvrdnje odbačene. Međutim cijelog života on se borio protiv sekundarne fermentacije odnosno Methode champenoise kao i većina proizvođača pjenušaca.

Tek u 19. stoljeću, gotovo 200. godina nakon Merretovog otkrića Methode champenoise zamjenjuje Methode rurale, ali puno slađi nego danas. Nakon toga proizvodnja Champagnea doživjela je procvat tako nagal i velik da je pretkraj 19. stoljeća u Francuskoj se proizvodilo 20 milijuna boca Champagne. 1984. godine prvi se put zahvaljujući  Perrier-Jouët pojavljuju u proizvodnju Champagne brut. Naime on je odlučio ne zasladiti svoj Champagne kako bi ga mogao izvoziti u Englesku, gdje su ljudi preferirali suha vina.

U Francuskoj se proizvede oko 125 milijuna boca Champagne (prema podacima iz 1999. godine); danas se ta brojka vjerojatno povećala.

Champagne

Pjenušavo vino je vino koje uz ostale naravno propisane sastojke mora sadržavati i povećanu količinu ugljičnog dioksida zbog kojeg prilikom otvaranja boce nastaje pjena. Ugljični dioksid prisutan u pjenušcu može nastati prirodnim putem u sekundarnoj (naknadnoj) fermentaciji (prirodno pjenušavo vino i prirodno biser vino) ili pak dodavanje ugljičnog dioksida prilikom punjenja (gazirano pjenušavo vino). Ove tri kategorije pjenušavih vina, osim u načinu na koji dobivaju CO2, razlikuju se još u tlaku koji pjenušavo vino ima pri 20 °C. Za prirodna pjenušava vina tlak u boci mora biti od 3,5 do 7,0 bara, biser vina moraju sadržavati minimalni pritisak od 1,0 bar do maksimalno 2,5 bara. Za gazirana pjenušava vina pritisak mora biti također od 3,5 do 7,0 bara. Ukupni akloholi u pjenušavim vinima ne smiju prelaziti 17,5 vol%. U prosjeku na hrvatskom tržistu pjenušva vina imaju od 10,5 do 13,5 vol% alkohola.

Kako sam već na početku spomenula da se pjenušavo vino naziva kraljem među vinima ili vino za kraljeve, zadržat ću se na prirodnim pjenušavim i biser vinima, s obzirom da je njihova kvaliteta neusporedivo veća, a tehologija puno zahtjevnija nego kod gaziranih pjenušavih vina. Prirodna pjenušava vina i biser vina mogu nastati klasičnom metodom vrenja u boci (méthode champenoise) ili metodom vrenja u tankovima (Charmat). Međutim pri obe metode ugljični dioksid nastaje isključivo naknadnim vrenjem šećera u vinu.

Pjenušava vina se prema sadržaju sladora dijele u šest (6) skupina. To su: extra brut (sadržaj neprovrelog sladora od 0 do 6 g/L), brut (sadrži manje od 15 g/L), extra sec (od 12 do 20 g/L neprovrelog sladora; naziva se još i extra dry), sec (od 17 do 35 g/L), demi sec (od 33 do 50 g/L) i doux (sadrži više od 50 g/L neprovrelog sladora). Ovaj neprovreli slador u pjenušava vina se dodaje kroz ekspedicioni liker (dosage). Nažalost kod nas ne postoji naziv za pjenušavo vino bez dodatka ekspedicionog likera (pas dosé), dok u drugim zemljama u pravilu ti najcjenjeniji pjenušci nose oznaku brut natur ili ultra brut (od 0 do 3 g/L neprovrelog šećera koji zaostaje u pjenušcu nakon završetka sekundarne fermentacije).

Sama tehnologija proizvodnje prirodnih pjenušaca složena je i dugotrajna, kao i sama povijest nastajanja prvih pjenušaca. Stoga ću se tom tematikom baviti u budućim tekstovima. Ovo je samo početak u otkrivanju ”pjenušavih kraljevstva”, a naročito razlika između prirodnih pjenušavih, prirodnih biser i gaziranih pjenušavih vina.

Ovaj sustav je prvenstveno namijenjen event managerima, vlasnicima klubova, diskoteka i drugim organizatorima događanja. Više o ovome sustavu možete pročitati na Netokracija.com, a registrirati se možete ovdje (registracija je moguća i putem vaših Facebook profila). Razlika je u tome što je sama registracija i objavljivanje eventa besplatno. Za nekomercijalna događanja je potpuno besplatno, a za komercijalna se uzima provizija 3%+2kn (bez PDV-a). Ukoliko kupac vaših ulaznica plaća karticom plaćate trošak kartičnih transakcija  5% od cijene ulaznice (više…).

Darko Horvatić je na adresi darkohorvatic.com pokrenuo, kako je on nazvao, ‘prvi hrvatski copy/paste blog za gubljenje radnog vremena i elana koji se ponosi time’. Na blogu možete pronaći zanimljive članke s raznih, uglavnom stranih, stranica. Teme su od dizajna, arhitekture, grafike, fotografije i druge pa sve do priča običnih ljudi u video obliku. Neobičan i jako zanimljiv blog. Blog pokreće WordPress CMS a dizajn je jednostavan. Autor ovog bloga je aktivan i na twitteru te ga slobodno slijedite. A evo donosimo vam i dva njegova tweeta.

najbolja reklama za pivo ikada, izgovara je Dennis Hopper darkohorvatic.com/2011/12/29/pab…

— Darko Horvatić (@dhorvatic) December 29, 2011

šampionska kava u Londonu darkohorvatic.com/2011/12/22/cha…

— Darko Horvatić (@dhorvatic) December 22, 2011

U današnjem članku vam donosimo fotografije ‘Zen garden’ tvrtke ‘Drveni pokloni’. Osim Zen gardena u ponudi imaju i ‘Nut cracker’. Fotografije i narudžbe možete izvršiti putem njihove internetske stranice drveni-pokloni.com, a možete ih kontaktirati i putem njihove facebook stranice.

Evo mi se već opuštamo uz ‘Zen garden’ koji smo osvojili u nagradnoj igri. Definitivno lijep poklon koji će razveseliti vašu obitelj, prijatelje i poslovne partnere. Dolazi u paketu s drvenom kutijom, vrećom finog pijeska, tri oblutaka, svijećom i drvenim grabljama.